Jedinstvena, porozna struktura i ogromna površina aktivnog ugljena, u kombinaciji s privlačnim silama, omogućuju aktivnom ugljenu da hvata i zadržava različite vrste materijala na svojoj površini. Aktivni ugljen dolazi u mnogim oblicima i varijantama. Proizvodi se obradom ugljičnog materijala, najčešće ugljena, drva ili kokosovih ljuski, u okruženju visoke temperature (kao što je rotacijska peć[5]) kako bi se aktivirao ugljen i stvorila visoko porozna površinska struktura.
Aktivni ugljen jedan je od najčešće korištenih proizvoda u industriji pročišćavanja vode. Iznimno je porozan s velikom površinom, što ga čini učinkovitim adsorbentom. Aktivni ugljen pripada skupini poroznih ugljičnih materijala koji imaju visoku adsorpcijsku sposobnost i sposobnost reaktivacije. Mnoge se tvari koriste kao osnovni materijal za proizvodnju klima uređaja. Najčešće se u pročišćavanju vode koriste kokosova ljuska, drvo, antracitni ugljen i treset.
Postoje različiti oblici aktivnog ugljena, svaki s različitim materijalnim karakteristikama koje ga čine idealnim za specifične primjene. Kao takvi, proizvođači nude širok raspon proizvoda od aktivnog ugljena. Ovisno o primjeni, aktivni ugljen može se koristiti u praškastom, granuliranom, ekstrudiranom ili čak tekućem obliku. Može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s različitim tehnologijama, poput UV dezinfekcije. Sustavi za pročišćavanje vode obično koriste granulirani ili praškasti aktivni ugljen, pri čemu je granulirani aktivni ugljen (GAC) iz bitumenskog ugljena najčešće korišteni oblik. Kokosova ljuska pojavila se kao jedan od najboljih oblika aktivnog ugljena za potrebe sustava za filtriranje vode. Aktivni ugljen na bazi kokosove ljuske ima mikropore. Ove male pore odgovaraju veličini molekula onečišćujućih tvari u vodi za piće i stoga su vrlo učinkovite u njihovom hvatanju. Kokosi su obnovljivi resurs i lako dostupni tijekom cijele godine. Rastu u velikom broju i mogu se dugo čuvati.
Voda može sadržavati onečišćujuće tvari koje mogu utjecati na zdravlje i kvalitetu života. Voda namijenjena ljudskoj konzumaciji mora biti bez organizama i koncentracija kemijskih tvari koje mogu biti opasne za zdravlje. Voda koju svakodnevno pijemo mora biti bez ikakvog onečišćenja. Postoje dvije vrste vode za piće: čista voda i sigurna voda. Važno je razlikovati ove dvije vrste vode za piće.
Čista voda može se definirati kao voda bez stranih tvari, bez obzira jesu li bezopasne ili ne. Međutim, s praktičnog stajališta, čistu vodu je teško proizvesti, čak i uz pomoć današnje sofisticirane opreme. S druge strane, sigurna voda je voda koja vjerojatno neće uzrokovati neželjene ili štetne učinke. Sigurna voda može sadržavati neke onečišćujuće tvari, ali te onečišćujuće tvari neće uzrokovati nikakve rizike ili štetne učinke na zdravlje ljudi. Onečišćujuće tvari moraju biti u prihvatljivom rasponu.
Na primjer, kloriranje se koristi za dezinfekciju vode. Međutim, ovaj proces uvodi trihalometane (THM) u gotov proizvod. THM-ovi predstavljaju potencijalne zdravstvene rizike. Dugotrajno pijenje klorirane vode čini se da povećava rizik od razvoja raka mokraćnog mjehura za čak 80 posto, prema studiji objavljenoj u časopisu Nacionalnog instituta za rak (St. Paul Dispatch & Pioneer Press, 1987.).
Kako se svjetska populacija povećava, a potražnja za korištenjem sigurne vode raste više nego ikad prije, u bliskoj budućnosti će biti od velike važnosti da postrojenja za pročišćavanje vode budu učinkovitija. S druge strane, opskrba vodom kućanstava i dalje je ugrožena onečišćujućim tvarima poput kemikalija i mikroorganizama.
Aktivni ugljen se već dugi niz godina koristi kao medij za filtriranje vode za pročišćavanje pitke vode. Široko se koristi za uklanjanje onečišćujućih tvari u vodi zbog svog visokog kapaciteta adsorpcije takvih spojeva, što je rezultat njihove velike površine i poroznosti. Aktivni ugljen ima različite površinske karakteristike i raspodjelu veličine pora, karakteristike koje igraju važnu ulogu u adsorpciji onečišćujućih tvari u vodi.
Vrijeme objave: 26. ožujka 2022.